Prisilni rad i NDH 1941 – 1945  
     
 

U Atriju Hrvatskog državnog arhiva 6. srpnja 2007. godine svečano je otvorena izložba Prisilni rad i NDH 1941 – 1945 uz nazočnost brojnih posjetitelja. Izložba je nastala suradnjom udruge Culture and more iz Münchena, Hrvatskog državnog arhiva iz Zagreba, Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske te Stiftung Neue Synagoge-Centrum Judaicum iz Berlina. Ispred münchenske udruge Culture and more govorio je dr. Christian Schölzel, autor izložbe, naglasivši da su uzroci duge šutnje o problematici prisilnoga rada za vrijeme Drugog svjetskog rata mnogostruki te da se, kao takvi, ne smiju zaobići.

Prisilni rad i NDH 1941 – 1945 dvojezična je (njemački/hrvatski), putujuća izložba nastala na predlošcima 12 intervjua s preživjelim logorašima snimljenih 2005. godine te istraživanja provedenih u brojnim arhivima. Organizator cijelog projekta i autor izložbe je dr. Christian Schölzel iz Münchena (Culture and more). Stručni suradnici dr. Schölzelu na projektu bili su prof. dr. Ivo Goldstein (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), Nataša Mataušić, M.A. (Hrvatski povijesni muzej, Zagreb), Savez antifašističkih boraca i antifašista RH, Deana Kovačec, prof. M.A. (Hrvatski državni arhiv, Zagreb) te dr. Gabriele Hammermann (Spomen-područje Dachau, Njemačka).

Tijekom Drugog svjetskog rata između 7 i 11 milijuna ljudi bili su žrtve prisilnoga rada. Otprilike, 220.000 muškaraca, žena i djece odlazilo je na prisilni rad u radne logore. Među njima je bilo Židova, Hrvata, Srba, Roma, pripadnika drugih naroda, komunista… Njihova iskustva i načini na koje su postajali žrtve prisilnog rada različiti su, ali ipak svima je nešto zajedničko; nepravedno su prisiljavani na rad, često do istrebljenja.

Ova izložba želi ukazati na zločin u kojem su podjednako sudjelovali Nijemci, Austrijanci, Talijani, Norvežani, Hrvati i Srbi. Nakon više od šezdeset godina poslije Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj možemo otvoriti izložbu koja obrađuje temu prisilnog rada u NDH na kojoj su zajednički, nepristrano radili povjesničari i arhivisti iz različitih zemalja.
Možda se i na ovaj projekt mogu primijeniti riječi bivšeg češkog predsjednika Vaclava Havela: Definicija što znači biti Europejac mora u sebi sadržavati i refleksiju o dvosjeklosti onoga što smo svijetu donijeli; Europa nije samo osmislila ljudska prava, već i Holokaust…. Europa mora dokazati da kroz svoj način postojanja može pobijediti sve proturječne opasnosti koje može donijeti naša civilizacija.