Ova danas najznačajnija palača hrvatske secesije, uspjeli spoj rane bečke secesije i moderne europske, poglavito njemačke arhitekture s početka 20. stoljeća, zamišljena je kao samostalna zgrada u perivoju (duga 80 a široka 46 m, od armiranoga betona i željezne konstrukcije), dobro uklopljena u urbanistički model Donjega grada (zagrebačka zelena potkova). Visoka polukupola nad glavnom velikom čitaonicom u središnjem dijelu palače, sa četiri stupa na kojima se nalaze po četiri sove koje nose globuse, savršen su izričaj identiteta knjižnice. Pročelja sa alegorijama četiri sveučilišne znanosti (filozofije, medicine, prava i teologije) Roberta Frangeša i zabat južnoga pročelja s alegorijom knjižarstva Rudolfa Valdeca skladno se uklapaju u cjelovitu i jednostavnu, a istodobno monumentalnu viziju graditeljstva.

Na uređenju unutrašnjosti reprezentativnog prostora velike čitaonice sudjelovali su ponajbolji hrvatski slikari i kipari koji su stasali i odškolovali se u velikim europskim centrima – Parizu, Beču, Münchenu.
Na južnome zidu velike čitaonice (iznad galerije na kojoj je od 1997. smješten dio najstarijega knjižnog fonda Knjižnice HDA osnovane 1855.) veliko je platno Razvitak hrvatske kulture Vlahe Bukovca (Prag 1913). Iznad glavnog izlaza iz dvorane te lijevo i desno od izlaza nalaze se platna Mirka Račkog Znanost u Starom vijeku, Znanost u Srednjem vijeku te Znanost u Novom vijeku . Veliku čitaonicu urešava i friz od trideset dva ukrasna odlivena reljefa Mile Vodsedalekove u drvenoj oplati s varijacijama motiva dječaka s knjigom te četiri lika filozofa.
Uz 51 secesijski luster u nizu ispod galerije i 130 stolnih svjetiljki, prostorom dominiraju dva središnja raskošna secesijska lustera širine cca 3 m svaki, sa po 16 malih lustera. Dvorana je ostakljena s 25 velikih i 10 manjih prozorskih krila s vitrajima na sjeveru, zapadu i istoku te sa stropnim vitrajima. Velika čitaonica otvorena je javnosti za korištenje arhivskoga gradiva i mikrooblika te bogatoga fonda povijesne knjižnice, što značajno unaprjeđuje cjelokupnu djelatnost Arhiva te otvara Arhiv širokom krugu korisnika.

Profesorska čitaonica ukrašena je metalnim medaljonima s ornamentom, mozaikom na zidovima u izvedbi Koch i Marinković , ukrasnim metalnim rešetkama na radijatorima, vitrajima na prozorima ( C.Geyling iz Beča) i ovalno ostakljenim stropom vitrajima. Vrijedno je istaknuti 4 secesijska lustera i 8 stolnih svjetiljki te dva platna I. Tišova Scientiae Naturales/Scientiae Scholasticae (Paris 1913), te Artes Liberales (Paris 1914.) i jedno platno R. Auera Pallas Athena ( Zagreb 1913.).

Vestibul i Atrij zgrade oplemenjuju šestokrilna svečana vrata ostakljena kristalnim brušenim staklom, 9 velikih i 14 manjih bogato ornamentiranih ukrasnih bakrenih žardinjera te umjetničke slike gradova istaknutih hrvatskih slikara: Menci Klement Crnčić, Senj (nad ulazom u Malu čitaonicu), Oton Iveković, Dubrovnik (nad ulazom u Veliku čitaonicu), Ferdo Kovačić, Đakovo (nad ulazom u dvoranu za Posudbu knjiga) i Gabrijel Jurkić, Jajce (nad ulazom u dvoranu za Kataloge).

Do 1996. Hrvatski državni arhiv bio je smješten u istočnome krilu zgrade. Zakonom o prenošenju vlasništva i osnivačkih prava nad Nacionalnom i sveučilišnom bibliotekom u Zagrebu na Republiku Hrvatsku (NN 21/1995) Hrvatskome državnom arhivu dodijeljena je na korištenje zgrada u cijelosti. Od tada započinje obnova najljepše secesijske palače u nas.

Na zgradi koja nesumnjivo predstavlja značajno djelo našeg graditeljskog nasljeđa, unatrag 10 godina, provedeni su restauratorsko-konzervatorski zahvati velikog opsega s posebnom pažnjom i odgovornošću. Obnovljena su spremišta arhivskog gradiva, sve krovne plohe, potkrovlja i krovište velike čitaonice, prostori velike čitaonice, prostorije kataloga i izdavanja knjiga te atrija, reprezentativni stubišni prostori, uređene su uredske prostorije u prizemlju i na katu, adaptirane su nekadašnje tehničke prostorije u podrumu za potrebe Središnjeg fotolaboratorija (useljen 2007.) te Središnjeg laboratorija za konzervaciju i restauraciju (useljen 2001.) te mnogi drugi zahvati.

Radovi obnove izvedeni su prema arhitektonsko-konzervatorskom projektu Hrvatskog restauratorskog zavoda iz Zagreba te prijedlozima Instituta građevinarstva Hrvatske.

Prema ocjeni stručnjaka, današnje je sjedište Hrvatskoga državnog arhiva nadahnut i jedinstven primjer prožimanja kreativne arhitekture, dekorativne simbolike i funkcionalnosti. U nedavnoj anketi časopisa Čovjek i prostor nekoliko uvaženih arhitekata i povjesničara umjetnosti upravo je ovu zgradu proglasilo “realizacijom 20. stoljeća” u Hrvatskoj. Ona je metom stručnih obilazaka arhitekata, građevinara i povjesničara umjetnosti iz cijele Europe i ujedno trajnom obvezom svih odgovornih u Hrvatskoj za očuvanje naše baštine. Sustavnim djelovanjem (restauriranjem, konzerviranjem i obnavljanjem te promicanjem javnih korisničkih funkcija) u cijelosti će se vratiti njezin nekadašnji sjaj i sačuvati humanistička poruka za buduće generacije.  

« « «